Međunarodni likovni simpozij MEDULIN 2004

Hotel Belvedere, Medulin, Hrvatska

od 7. do 14. rujna 2004. godine.

Sudionici, akademski umjetnici: Eugenie Abeegunde Prevert (Pariz, Francuska), Tea Bičić (Labin, Hrvatska), Vlado Franjević (F. Lichtenstein), Brigitte Gauss (Beč, Austrija), Džeko Hodžić (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Mato Jurković (Zagreb, Hrvatska), Heidemarie Laimanee (Beč, Austrija), Dario Pehar (Mostar, Bosna i Hercegovina), Frane Radak (Zagreb, Hrvatska), Helena Ramljak (Zagreb, Hrvatska), Davor Rapaić (Rovinj, Hrvatska), Aleksandra Rotar (Pula, Hrvatska), Mario Šunjić (Mostar, Bosna i Hercegovina), Dolores Šverko (Pula, Hrvatska), Dorina Vlakančić (Pula, Hrvatska), Eugen Vodopivec Borkovsky (Grožnjan, Hrvatska).

Predavanja i izlaganja: 

srijeda, 8. rujna 2004. u 20 sati:

• Frane Radak, 
• Helena Ramljak, 
• Mato Jurković.

četvrtak, 9. rujna 2004. u 20 sati:

• Vlado Franjević, 
• Džeko Hodžić: "Preobrazba".

petak, 10. rujna 2004. u 20 sati:

• Vladimira Pavić, povjesničarka umjetnosti i muzejska savjetnica (Muzejski dokumentacijski centar Zagreb): "Likovne kolonije u Hrvatskoj - razvoj, status i stanje dokumentiranosti",
• Marija Ivetić, povjesničarka umjetnosti i viša kustosica (Muzej grada Pazina): "Motovunski likovni susreti".

subota, 11. rujna 2004. u 20 sati:

• Branka Benčić, povjesničarka umjetnosti: "Valcer kao drugo", pitanje medija, kulture i konstituiranja identiteta: Demontaža kulturalnih označiteljskih praksi i demontaža medijskog postupka na primjeru video rada Nicole Hewitt: "The waltz" koji je bio projiciran nakon predavanja.

nedjelja, 12. rujna 2004. u 20 sati: 

• Mario Šunjić: "Logo sapiens",
• Dario Pehar: "Moje stvaralaštvo".          

ponedjeljak, 13. rujna 2004. u 20 sati:

• Heidemarie Laimanee,
• Brigitte Gauss.

srijeda, 15. rujna 2004. u 20 sati. Galerija hotela Belvedere, Medulin. Otvorenje izložbe.

Djela umjetnika nastala na Simpoziju:

Eugenie Abeegunde Prevert

 

 

Tea Bičić 

 

Vlado Franjević 

  

 

 Brigitte Gauss

    

 

Džeko Hodžić

   

 

Mato Jurković

        

 

Heidemarie Laimanee

    

 

Dario Pehar

  

 

Frane Radak

    

 

Helena Ramljak

  

 

Davor Rapaić

  

 

Aleksandra Rotar

   

 

Mario Šunjić

 

 

Dolores Šverko 

    

 

Dorina Vlakančić

  

 

Eugen Vodopivec Borkovsky

 

Izlet na Veliki Brijun.

Arheološki nalazi gospodarskih objekata pripadaju razdoblju rimskog carstva: 

Veliki Brijun. Arheološki nalazi ostataka ville rustice:

Veliki Brijun. Skulptura Džamonjina:

 

Veliki Brijun. Kopije istraskih srednjovjekovnih fresaka i Baščanske ploče:

Veliki Brijun. Spomenik Robertu Kochu:

 

 Izlet u Grožnjan, Grad umjetnika, prisustvovanje otvorenju dviju samostalnih izložbi u Galeriji Fonticus:

    

Dio programa ovogodišnjeg Simpozija posvećen je Jacquesu Prevertu, poeti i likovnom nadrealističkom umjetniku XX. stoljeća. Njegova unuka i predsjednica zaklade, Eugenie Abeegunde Prevert, darovala je izložbu likovnih djela, kolaža i prikaz nadrealističkog filma kojih je Prevert autor: 

"Les Ecorches"

17.rujna 2004. godine, 18 sati

Galerija Gradske knjižnice i čitaonice Pula

Otvorenje izložbe "Les Ecorches" Jacquesa Preverta (30 kolaža u boji)

Izložbu Les Ecorches otvara Aleksandra Rotar

Poeziju J. Preverta predstavlja predsjednica Zaklade Jacques Prevert, Eugenie Abeegunde Prevert

Stihove na francuskom govore Alida Perkov i Slavica Maršić

Stihove na hrvatskom govore Hana Žerić i Anita Buhin

Moderator Sebastian Dalynjak

Glazbena pratnja Sanja Knežević i Martina Vukušić

Izbor glazbe Marija Hauser

Prikaz dokumentarnog nadrealističkog filma "Paris la belle" (DVD, 40 minuta)

Organizatori: Zaklada Jacques Prevet (Eugenie Abeegunde Prevert, predsjednica), Udruga MLK Medulin (Aleksandra Rotar, predsjednica) i Gradska knjižnica i čitaonica Pula (Nela Načinović, ravnateljica).

Predgovor:

Nadrealizam ili surrealizam koji smo u hrvatski jezik preuzeli iz francuskog jezika, naziv je umjetničkog pravca koji je 1917.godine stvorio pjesnik Guillaume Apollinaire. Oznaka je za stilski izraz kojemu je idejni začetnik 1924.godine bio francuski književnik Andre Breton, autor Manifesta nadrealizma. Nadrealizam je idejni nasljednik dadaizma. Poučeni iskustvom dadaista, da apsolutna negacija dovodi do samonegacije, nadrealisti usmjeravaju djelatnost u smjeru otkrivanja oslobađanja ljudskog duha, opterećenog stegama normi ponašanja. Polazeći od djela Hieronimusa Boscha, Giuseppea Arcimbolda, Johanna Heinricha Füsslija i Francisca Goye ili pak pokreta, primjerice simbolizma ili metafizičkog slikarstva; nadrealisti su tražili izražajne mogućnosti za sve fantastično, nadrealno i nesvjesno. Nadrealizam se gradi na psihoanalizi Sigmunda Freuda i njegovih teorija o podsvjesnom, a sredstva umjetnikova oblikovanja su asocijacija i fantastika. Nadrealisti se izruguju ponašanju malograđanskog društva, dvoličnošću životu otuđenih ljudi, okrećući se humoru. Bile su to generacije umjetnika francuskog društva, kojima je bilo omogućeno ne bojati se ničega, jer su se za taj status sami izborili. Govorili su ono što misle i osjećaju.

U vrijeme nadrealizma, najprije u Parizu, a onda i u Americi, umjetnici pronalaze nove tehnike, kao što su kolaž i frotaž (iako kolaž nasljeđuju od kubista i dadaista) te slikarski postupak nazvan automatizam. Umjetnici također otkrivaju tzv. Metodu Le Cadavre exquis, metodu kontinuiranog nastavljanja nekog teksta ili crteža, u kojoj sudjeluje više sudionika, pri čemu izražavaju spontanost, ne znajući čime je prethodnik bio potaknut ili inspiriran te što je htio reći. Prevert se izražava tehnikom kolaža odnosno fotomontaža, izvrćući motive i dajući im neko drugo značenje. Tako je radio i u poeziji izvrćući riječi da bi dobio poruku.

Jacques Prevert je ove, pred nama izložene kolaže, radio u svojoj zrelijoj dobi, u svojim 60-tim i 70-tim godinama. Umjetničke fotografije koje je koristio kao pozadinu i podlogu na kojoj je gradio, su djela njegovih prijatelja, Mana Raya, Brassaia i drugih. Bile su to fotografije uličnog zida, pejsaža i drugih. U prednjem je planu koristio motive i materijale koje je nalazio oko sebe, npr. dobre kopije slika djece iz starih slikovnica. Potom je ukomponiravao tzv. como, "sličice" cvijeća, djece s trubama u rukama, naljepnice u boji, razglednice, sve što se moglo kupiti u pariškim prodavaonicama starih u velikim nakladama tiskanih "sličica" i grafika u boji, namijenjenih širokoj potrošnji i ambalaži. Svoje je kolaže dorađivao tako što je u crvenu boju oslikao nos klaunu, dio u žuto obojane kose žene, vrh svoje cigarete obojao bi u crveno tako da izgleda kao da još uvijek tinja.

Kolaži su nastajali na dugačkom stolu u Prevertovom atelijeru, na kome je stajala šalica s umetnutih desetak škara za rezanje papira. Ti se kolaži na razglednicama mogu uočiti i u njegovom autorskom dokumentarnom umjetničkom filmu Paris la belle, koji ćemo danas vidjeti.

Sa Yvesom Tanguiem se družio u vojsci. Bili su nerazdvojni, dvije različite osobnosti i dva različita stila izražavanja. Dok su kod Preverta motivi i simboli realno prepoznatljivi, kod Tanguija nalazimo velika prostranstva s figurama koje se s realnim svijetom ne mogu usporediti. Družio se je i s Picassom, Bretonom te je bilo normalno da progovori i likovno. Svoj je naglašeni pacifizam, koji se očituje u poeziji, stalno naglašavao te je vidljiv i u kolažima. Služio se je simbolima i znakovima. Njihovom je simbiozom gledateljima upućivao poruke. Njegovo se ime, međutim, ne spominje u enciklopedijama modernih umjetnosti koje su tiskane na hrvatskom jeziku. Usprkos tome, danas ovdje svjedočimo njegovim kolažima koji odišu originalnošću i visokim stupnjem estetike. Kritiku društva, vlasti, vojnih intervencija i inih nasilja pripadnika moći, izražava nedvosmisleno i hrabro.

Izložba ima naziv Les Ecorches što znači Guljenje kože. Kada ogulimo kožu, ostaje srž. Ako kod čovjeka upotrijebimo izraz guljenje kože, u prenesenom značenju je to dolaženje do srži istine, one bolne. Upravo onakve kakvom je smatraju i današnji vrhunski umjetnici koji umjetnički izraz koriste kao medij za ekstrakciju svojih osjećaja.

U kolažu naslovljenom Ljubavnici, Prevert smješta mušku i žensku figuru u eksterijer. Na mjesto trupa tijela lijepi fotografije s motivima dva srca. Polazni motiv slike pod brojem 13, D¨apres le portrait du duc d¨Urbin par Piero della Francesca je slika Piera della Francesce, poznatija kao Portret Federica od Montefeltrea. Na mjesto lica lijepi dio fotografije ljudskih unutrašnjih organa, dijela mišića i srca. 

U kolažu broj 26 pod nazivom Le telepathofone sintetizira portret muškarca sa dvjema como sličicama po jednom na mjestu svake šarenice u oku. Ptičjim perjem ocrtava kosu i minijaturnim mrtvim pticama koje kao da padaju glavama okrenutim prema dolje popunjava prostor plohe oko portreta. Kako drugačije opisati telepatu? Ili Telepatofona.

Umjetnici nadrealisti su živjeli umjetnost, ona je bila njihova svakodnevica, tako i Prevertu. Izgleda da mu je jedina mana vezana uz profesiju bila iskrenost u svojoj kritičnosti, što je ljude gledao kroz svoja djela, uvijek u oči i govorio im što misli o njima, o političarima, o ratovima, o svim kreatorima ljudskih sudbina, o onim tragičnima ili pak onima sretno korumpiranima. Zar to nije zadaća svake umjetnosti i svakog umjetničkog pravca, tzv. "otvaranje očiju" i ulijevanje hrabrosti da se kaže ono što se iskreno misli? To su načela pravog konstruktivnog individualca / društva slobodnih ljudi, ispravljača svega što ne valja, koji ne posežu za oružjem i silama drugih vrsta pri pokušaju rješavanja kriznih trenutaka i problema. Nadam se da će nam ova vrijedna izložba pomoći u razumijevanju naše stvarnosti i ohrabriti nas pri slobodnom izražavanju svojih misli te shodno tome i svrsishodnom djelovanju.                                                                                                                      Aleksandra Rotar (17.09.2004.)