Medulin 2003

Moj klon u medulinskom pejsažu

Ove je godine, sedma po redu Međunarodna likovna kolonija MEDULIN 2003 održana ponovno u interijerima i eksterijerima hotela Belvedere, u Medulinu, na krajnjem jugu poluotoka Istre, najzapadnijeg dijela Hrvatske. Nakon izuzetno vrućeg i sušnog ljeta, na pragu nove školske godine, u Medulin su doputovali likovni umjetnici iz Italije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Zagreba i Splita. Upravo je ovaj, za mnoge izuzetno dobre likovne umjetnike koji predaju na školama, akademijama i sveučilištima, kasni termin održavanja kolonije koji nam je dat od strane Uprave Arenaturista, bio bitna otežavajuća okolnost jer mnogi zbog toga nisu mogli doći. Umjetnici su različitih starosnih dobi, od 19 do 90 godina. Različitih poimanja životnih vrijednosti, kultura, mentaliteta, obrazovanja i načina izražavanja. Zajedničko im je profesionalno bavljenje likovnom umjetnošću, težnja ka stručnom  komunikacijom, uspostavljanjem novih profesionalnih kontakata, prijateljstava, u nadi da se ovdje ostavi trajno zabilježena poruka. U ovom do prije samo par desetljeća malom ribarskom mjestu i prije stotinjak godina izletištu visokih časnika Austrougarske monarhije, do prije mnogo  tisuća godina ladanjskom naselju Rimljana, te gradinskom naselju na brdu sa čijeg vrha isijava svjetlost jedine crkve u Istri koja ima dva zvonika, u apsidi iza oltara veliki obli mozaik našeg izuzetnog majstora Botterija Dinija.

Ta poruka možda treba značiti kao dokument postojanja flore i faune koju treba hitno zaštititi. Možda kao opomena ili upereni prst u ulični kič, plastične jeftine nekvalitetne serijski izrađene igračke za djecu koje nam od vlastite djece proizvode naizgled klonove bez razvoja individualnosti i originalnosti, koji teže ka ciljanom “obrazovanju” onih povodljivijih kako bi autori načina razvijanja marketinga prodaje tih igračaka mogli vladati svijetom. Tim i takvim načinom “animacije” turista danas,  mamimo i njihove buduće naraštaje k nama koji na isti način razmišljaju, istim se tim igračkama igraju i iste nekvalitetne ali jeftine, u jednom i drugom smislu, konzumiraju. Možda nas je ipak ostala nekolicina koja drugačije razmišlja i koja će uliti hrabrost i pobuditi odvažnost kod onih koji kroje zakone i brinu se o dobrobiti ove cijele općine, županije pa i cijele nam države Hrvatske, da ubuduće smjelije poduzimaju korake za boljom budućnosti.

Iz povijesti umjetnosti znamo kako su se sporazumijevali davni pećinski ljudi. Prilikom posjete nekoj drugoj pećini, gost je ostavljao na zidu pećine nedaleko od ulaznih vratiju otisak svoje ruke kao potpis, simbol i način komunikacije. Danas, nakon mnogo tisuća godina, u trenutku kada ljudskih jedinki na ovoj kugli zemaljskoj ima više od 7 milijardi, način komunikacije se promijenio, ali je potreba ostala ista. Europske su se zemlje konačno ujedinile. Ne znači da su smanjile balast administracije. Možda samo u nekim segmentima. Čovjek i njegovo stremljenje ka boljem i višem su ostali isti. Puka potreba za preživljavanjem jednih, nije utažila žeđ za enormnom pohlepom drugih. Često puta ovi prvi zavide ovima drugima na njihovim materijalnim vrijednostima koje ovi već sporadično, često iz generacije u generaciju, bez ikakvog dubljeg smisla, gomilaju. Bez smisla, znanja i produhovljenosti. Uz strašan osjećaj bespovratne prolaznosti.

Godina 1997. je bila inicijalna, presudna za koloniju jer sam upravo te godine pokucala na vrata još i danas aktualnog direktora Turističke zajednice Općine Medulin, Alda Dobrovca koji je moju ideju o postojanju projekta kolonije jednim telefonskim pozivom proslijedio tadašnjem direktoru tadašnjeg Arenaturistovog Profitnog centra Medulin, dipl. oecc. Rinaldu Bičiću. Arenaturist je osigurala korištenje punog pansiona i radnog prostora (atelijera) a nakon završne izložbe je odlučeno o tome koja će djela ostati trajno u Fundusu Arenaturista. Sva su djela popisana i arhivirana kao umjetnička djela, neovisno od popisa inventara tvrtke. Projekt je bio od početka nabijen entuzijazmom ka težnji za predstavljanjem kulture i umjetnosti, uz želju za razvijanjem jedne drugačije vrste promičbe i animacije budućih turista i njihovih obitelji, poslovnih partnera, prijatelja. U tom smislu je taj segment potrebe postojanja kolonije a kasnije i šireg, simpozija, urodio plodom jer iz provjerenih izvora znamo da su mnogi turisti došli na odmor upravo u Medulin zahvaljujući najdjelotvornijoj promičbi a to je “mundpropaganda” sudionika Međunarodne likovne kolonije MEDULIN, kasnije preimenovane u Međunarodni likovni simpozij MEDULIN.

Medulin i Arenaturist su do sada u svojim prostorima zahvaljujući ovoj Koloniji/Simpoziju omogućili rad, izlaganje, suživot šezdesetak umjetnika iz inozemstva i Hrvatske.  Bilo bi zapravo bolje reći da su bili akterima razmjene dobara, puni pansion i izložba za umjetničko djelo. Radovi koji su urađeni i realizirani tijekom  prijašnjih deset godina, a zadnjih dvije godine samo sedam dana, izloženi su kao dio stalnog postava u hotelu Belvedere i ostalim Arenaturistovim objektima. Jedan je manji dio u fundusima sponzora koji su financijski pomagali realizaciju kolonije i bez čije se pomoći ne bi moglo ništa realizirati, dok nekolicina radova čeka otvaranje fundusa Općine Medulin, koji bi u svakom trenutku bio dostupan hrvatskoj i inozemnoj javnosti. Ti će se radovi izložiti u nekom budućem galerijskom prostoru a raspored izlaganja radova organizirat će članovi i osnivači Udruge Međunarodna likovna kolonija MEDULIN 1997, Medulin, koja se od ove godine  bavi organizacijom kolonije/simpozija u Medulinu i čija sam trenutačno predsjednica. Rad Kolonije/Simpozija može se pratiti na web stranicama www.aleksandrarotar.com  ili pogledati na katalozima ili CD-romovima koji su do sada realizirani. O radu Kolonije/Simpozija je bilo redovito izvještavano u mnogim medijima, kao što su: Glas Istre, La voce del popolo, Istarski glas, Jutarnji list, Večernji list, slovensko Delo, Radio Pula, Radio Istra, HTV, NIT, TVNova, web stranicama Grada Pule www.gradpula.com

Ovogodišnja tema kolonije/simpozija bila je “Moj klon u medulinskom pejsažu”. Možda mi se samo čini, ali problem kloniranja je prije nekoliko godina digao popriličnu prašinu u javnosti, posebno u medicini a ni religije i njihovi predstavnici nisu ostale nijeme. Je li strah od produkcije ljudi naručenih karakteristika izbrisan ili smo u međuvremenu stasali u obrazovanju pa nas to više ne brine kao ranije? Možemo li svrsishodnost tog čina objasniti sebi. Ili je to samo novi izazov koji rađa novu religiju? Možda je na ovoj koloniji/simpoziju najdublje posegnuo par Friščić/Rogić u svom video radu gdje su bili inspirirani slikom u ulju, Rembrandta van Rijna, “Anatomija dr. Tulpa”, nastalom 1682 godine. Ta je slika bila prvi Rembrandtov grupni portret i postala njegovim remek djelom. Friščić/Rogić su kamerom snimili mrtvo ljudsko tijelo i intervenirali u računalu tako što su na snimku dodali “klonirane” glave sa velikim gornjim dijelovima u kojima se nalaze mozgovi. Te su glave okrenute sa licem prema nepokretnom tijelu. Danas ta njihova snimka izaziva kod gledatelja istu sablazan kao što je to izazivalo i u Rembrandtovo vrijeme. U XVII. su st. umjetnici mogli najtemeljitije učiti anatomiju na mrtvacima.

Aleksandra Rotar, prof.,

autorica Međunarodne likovne kolonije MEDULIN i Međunarodnog likovnog simpozija MEDULIN.

 

  

 

HRVATSKI

Na sedmoj po redu međunarodnoj Medulinskoj koloniji, osamnaest  okupljenih umjetnika  zadanu temu susreta “Moj klon u medulinskom pejsažu” rješavalo je u duhu osobne likovne poetike, što je rezultiralo i nizom heterogenih likovnih izričaja.

Rudi Benétik  kombinacijama linija i apstraktnih oblika  gradi kompozicije kojima  likovni izraz određuje raspored kromatskih površina, tekstura materijala (kolaž papir) i faktura pozadine (drvo).  Kompozicijsku shemu Benétik razrješava oko naglašene, okomite ili vodoravne osi uokolo koje se nižu naizgled slobodni oblici, razigrani  pikturalni znakovi; unutarnji ritam i prostorni odnosi određeni su smjerom njihovih protega i organizacijom svjetlijih i tamnijih oblikovnih elemenata.  

Vedran Bišić za svoje reljefe rabi aluvijalni materijal pronađen na obalama rodnoga mu otoka Raba. Ove naplavine, prvotno oblikovane  rukom čovjeka (dijelovi čamaca: kobilica, karoc, timun...),  potom suoblikovane  bršom, morskom vodom i suncem, Bišić najčešće koristi u njihovom "sirovom" obliku. Njegovi su reljefi  produkti čistih transpozicija iz svijeta  prirode u svijet likovnosti, a autorska se intervencija očituje u promišljanju njihove dispozicije u novoj, likovnoj stvarnosti u kojoj progovaraju svojim izvornim estetskim, oblikovnim i kolorističkim datostima.

Arijan Brajković serijom računalnih grafika rješavao je temu medulinske župne crkve Sv. Agneze. U dva grafička ispisa  realni je predložak transfigurirao u asocijativan znak crkve i/ili križa nad kojima ili u kojima  tijelo razapetoga Krista dramatičnom snagom  evocira suštinsko značenje objekta i  kršćanske kontemplacije.

Dva zvonika, koja su osobitost ove crkve, Brajković je u jednom radu, obradio sugestivnim, lapidarnim zapisom, a u drugome je segment (biforu) objekta  likovnom obradbom pretočio u metaforički zapis.

Zvjezdana Hegedušić Brajnović služeći se geometrijom znakova i "govorom" boja dvije je kompozicije strukturirala na varirajućem ritmu jasno određenih, zatvorenih kolorističkih oblika. U sekvenci krajobraza nemirnim potezima kista plavozelenog tona s bljeskom crvenog  ostvarila je neposrednu impresiju uzburkanog mora i neba nad njim.  Boja je i osnovni element razgraničavanja njezinih  prikaza u dva antipodna, horizontalna plana, na dva asocijativna pojasa; plavičastog mora i neba nad njim.

Marčelo Brajnović  u odmjerenim, statičnim kompozicijama, bipolarne razdiobe, primjenjuje potpuno jasnu figurativnu leksiku  kojoj specifična naracija podaje simboličan, alegorijski ton. Minucioznom obradbom definirani su detalji prikaza: kruh, čaša vina, svjetiljka, grana smokve, stepenice što se uzdižu u nebo... redom realno strukturirani predmeti iz materijalnog svijeta koji svojom semantičkom komponentom demonstriraju drugo značenje ili pak kao "predmetni simboli" aludiraju na drugi sadržajni kontekst. Slojevit sadržaj Brajnovićevih kompozicija podupire i  koloristička paleta s dominirajućim plavim tonom.

Petar Brajnović sintezom figuralnog prikaza  i tekstualnog ispisa, realnog i neobjektivnog, ostvario je dvije kompozicije. Slikarski postupak uznemirene kaligrafije, žestokog, sigurnog  poteza kista, razotkriva snažan emotivni naboj,  autor je neposrednim,  impulsivnim izvođenjem transferirao unutarnje nemire u ekspresivan likovni zapis. Kompleksnost ove introvertirane, intimne "priče"  dopunjuju i interpolacije trodimenzionalnih predmeta alegorijskoga značenja. 

Matija Debeljuh instalacijom u prostoru koje su "akteri" plinom napuhani baloni u obličjima raznih likova iz svijeta igračaka, slikovnica i crtanih filmova, ironizira  sveprisustvo ovih proizvoda  na štandovskoj, uličnoj ponudi,  koji tako participiraju u   suoblikovanju dječjega estetskog poimanja. Pored toga,  Kič medulinskih ulica progovara i o aspektu potrošačkog mentaliteta očitovanog u kupovini kratkotrajnih proizvoda,  a odašilje i ekološku poruku o uporabi plina i sintetičkih materijala te njihovom kontaminirajućem djelovanju na okoliš.

Danko Friščić  u  kompoziciji, čija je jezgra zlatnosivi organski oblik ( oko ga prepoznaje kao mozak)  koji je izveden u reljefu, unutarnju povezanost dopunjuju  tri  apozicijska "ideograma" te se narativna potka može iščitati kao likovno opredmećenje osobnih promišljanja kontinuiranog i zaokruženog ciklusa fizičkog (umnog) postojanja i nestajanja. Oporu, sumornu  notu iskaza ne ublažava ni svijetla, žutonarančasta paleta.

Igor Gustini minimalističkim pristupom,  čisto likovnim sredstvima (oblikom i bojom) strukturirao je sliku  Crno i žuto.   Recipliranjem  kolorističkih oblika otvorenih, jasnih tonova, postignuta je ravnoteža u kompozicijskoj  strukturi, ali i unutarnji ritam poduprt  prostornim funkcijama  boje  i "zamišljenim" divergentnim pravcima - poveznicama jednakih  kolorističkih partitura. Time je ova kompozicija, u osnovi čvrste geometrijske metrike, bogato dinamizirana  silnicama apstraktne prostornosti,  inherentne  dispoziciji kolorističkih oblika.

Atilio Hrelja impresionističkom je gestom naslikao konvencionalan motiv - marinu  s čamcima izvučenim na obalu morskoga zatona.  Prizor, slikan u plaineru i zahvaćen u  hipu  jarkog, ljetnog svjetla pri čemu se u  jasnim obrisima  razaznaju samo forme rekvizitorija scene (čamci) dok su ostali  dijelovi krajobraza, vegetacija i urbani realitet u pozadini, rastočeni u  vibrantne, stopljene forme. Svježa,  svjetla paleta plavoga tona u kojoj se bljeska sunčevo svjetlo dodatni su, potencirajući elementi topografske ukotvljenosti  prikaza te općeg, "hedonističkog " ugođaja  slike.

Florijan Mićković  sintetiziranim je oblikovanjem, u kojemu je volumen sveden na svoje primarno djelovanje, izgradio  skulpturu metaforičke potke.  U "spekulativnoj" interpretaciji njezinu asocijativnost implicira kontraaktivno pozicioniranje dvaju faličnih oblika definiranih jednostavnim, potpuno pročišćenim i zatvorenim obrisima. U ovoj koncepciji značajno participira i bipolaran (crno-oker) kolorit. 

Vladimir Mićković naglašenim grafizmom i krajnje stiliziranim i sintetiziranim izrazom, svojim slikarskim ispisima daje više plastičan negoli pikturalan izraz. Na neutralnim pozadinama,  pregnantnim, kondenziranim crtežom oblikuje jednostavne  forme antropomorfnih asocijacija. Postupkom koji je po spontanoj, smjeloj fakturi  i linearizaciji gotovo imanentan dječjem likovnom izrazu,  ne definira samo estetsku, nego i sadržajnu komponentu  kompozicija  jer  njegove stilizirane forme u interpretaciji svakako znače više.  Time Mićković direktno upućuje i na svoj intiman,  magičan i po ugođajnoj konotaciji  prikaza lirski svijet, koji je u  izvjesnoj kontradikciji s plastičnim oblikovanjem.

Mladen Milotić u veduti s motivom medulinske župne crkve, koju određuju i lociraju u prostor deskriptivni atributi pročelja i  dva zvonika, realan je podatak  nadogradio znakovima koji upućuju na suštinsko značenje objekta. Uokvirenim insertima i asocijativnim,  antropomorfnim oblikom koji nadvisuje korpus crkve čitljivom je simbolikom oplemenjen prikaz,  a unutarnja naracija  dopunjena je štafažnim likom usamljenog i " maloga" čovjeka,  maloga  u odnosu na veličinu hrama i veličinu "duhovnog bića" nad njim. Milotić je likovnom obradbom prepoznatljivo medulinski motiv sveo na formu općeg značenja. Osobni ton prikazu daje i slikarev  razigrani, ali siguran rukopis te koloristički tretman površina.

Frane Rogić narativni  podtekst  kompozicije odredio je aplikacijama tvarnih predmeta ( ključeva, srca i lista) na apstraktnu, koloristički definiranu podlogu u kojoj se naziru obrisi ljudskoga lika. Na vibrantnoj, pikturalnoj površini, pored svoje plastičnosti, ove su aplikacije akcentuirane postavom i bojom; ključevi u dijagonalnom zamahu presijecaju kompoziciju, a srce i list izdvajaju otvoreno ružičasta, odnosno žutozelena boja.  Na interpretativnoj razini, "na prvi pogled", ovi predmeti aluzivnom notom evociraju đačke klupe, spomenare...

Aleksandra Rotar  osobni obrazac krajobraza ostvarila je radom kojega i naziv K22 upućuje na interpretaciju temeljenu na slobodnom zamišljaju, a ne realnom podatku. Sažetom koncepcijom, zasnovanom na dominantnoj, statičnoj masi brežuljka te stiliziranim, vitalnim  i razigranim obrisima raslinja u njegovom podnožju i na njegovu obodu, realizirala je simplificiranu predodžbu krajobraza. U kromatskoj izvedbi, rastvorenoj u dvije razine -  u pojas rasplamsanih, svijetlih partitura u dnu i njima kontrastirajućim, tamnim partijama brežuljka,  kompoziciju sjedinjuju, uravnotežuju svijetli odsjaji prvoga plana na zatamnjenoj površini.

Dunja Sablić instalacijom Product of Medulin  podvlači ideju vizualnog identiteta kao elementa diferenciranja Medulina od inih (turističkih) mjesta. Obojene staklenke (za svaki prehrambeni proizvod druga boja) s naljepnicama koje  likovna obradba privlačnog  lajtmotiva  identificira  prepoznatljivo medulinskim, imaju  snažan vizualni i estetski otklon od druge, izložene  ambalaže  na polici hotelske  kuhinje. Međutim,  konotacije mogu biti i druge naravi jer je autorica vizualnim znakom i nemedulinske proizvode (primjerice: feferone, senf, medenjake...) odredila autohtono medulinskim te time gledatelju  implicirala misao o mogućim manipulacijama s neistinitim  Made in ...  

Vinko Šaina  vizualizirao je sliku mora  monokromom paletom u  jednostavnoj kompoziciji strukturiranoj horizontalnim prostornim planovima.  Prvi plan  određuje igra multipliciranih  oblika, heterogenih i po intenzitetu tona i oblikovanju  kojima su  sugerirane silnice što pokreću neprekinuti  tok  strujanja vode - valova. Ovome pojasu, snažnog ritmičkog naboja, kontrastira pojas smirena neba, azurnog ili tamnomodrog preljeva. Šajina je percepciju mora, pročišćenim likovnim jezikom, transponirao u slikarski zapis snažno poduprt orkestracijom morskoplavog tona.    

Povjesničarka umjetnosti Marija Ivetić, prof.
Muzej Grada Pazina, Pazin, Hrvatska
U Pazinu, 20. kolovoza 2004. godine. 

 

 

ENGLISH

At the seventh International Medulin Art Colony, the eighteen artists present approached the given theme of the gathering “My clone in the Medulin landscape” in the spirit of their own personal artistic voice, which resulted in a series of heterogeneous artistic forms of expression, where the original thematic basis is often difficult to discern.

Rudi Benetik with combinations of lines and abstract forms builds compositions whose artistic expression is determined by the layout of the chromatic surfaces, the texture of the material (collage paper) and the background (wood). Benetik works on the compositional scheme around prominent, vertical or horizontal axes, around which apparently free forms, playful pictorial signs are arranged,  where the internal rhythm and spatial relationships are determined by the direction in which they extend and the organization of the lighter and darker elements.

Vedran Bišić in his relief work makes use of materials cast up on the shores of his native island of Rab. This jetsam, originally formed by the hands of men (parts of boats, the keel, stems, the rudder  …) then shaped again by the movements of sea water and the sun. Bišić most often uses them in their “raw” form. His reliefs are a product of straight transposition from the world of nature to the world of art, and his intervention as an artist is seen in the consideration of their positions in the new artistic reality, where they speak in their original forms in terms of shape and colour.

Arijan Brajković has approached the subject of the Medulin parish church of St. Agnes in a series of computer graphics. In two graphic printouts the realistic model has been transfigured into a symbol of a church and/or cross, above which or within which the body of the crucified Christ evokes the essential meaning of the building and Christian contemplation by its dramatic power. The two bell towers, which are the particular feature of this church, have been presented by Brajković in one piece by a suggestive expression in stone, and in the other, a segment (the distyle) of the building has been transformed into a metaphorical representation by the hand of the artist.

Zvijezdana Hegedušić Brajnović, using geometric symbols and the “language” of colour, has structured two compositions in varying rhythm with clearly determined, closed coloured forms. In the sequence of the landscape, with restless movements of the brush in blue and green tones, with a splash of red, she has created the immediate impression of a restless sea and the sky above it. The colour is also the basic element

Mačelo Brajnović in moderate static compositions, with bipolar division, uses a completely clear figurative lexicon giving the very specific narration a symbolic, allegorical tone.   The details of the presentation are defined in minute detail - bread, a glass of wine, a lamp, a branch of figs, steps rising to the sky, all realistically structured objects from the material world, which, through their semantic components, demonstrate a different meaning or even become “symbolic items” alluding to another context. The many-layered content of Brajnović compositions is also supported by the range of colours, with blue as the dominant tone.

Petar Brajnović by the synthesis of figurative presentation and textual writing, the real and the non-objective, has created two compositions. In the artistic process of restless calligraphy, harsh, sure brush movements, reveals powerful emotions, the artist has, in this immediate, impulsive execution, transferred his inner unrest into an expressive artistic record. The complexity of this introverted, intimate “story” is also complemented by the interpolation of three-dimensional objects with allegorical meaning. 

Matija Debeljuh, in this installation where the “actors” are gas filled balloons in the form of various characters from the world of toys, picture books and cartoon films, is commenting with irony on the omnipresence of these products on the stands selling them on the streets, which in this way participate in forming a child’s aesthetic conception. Moreover, Kitsch from the streets of Medulin also speaks of the aspect of consumer mentality seen in the purchase of short-lived products, and sends out an ecological message on the use of gas and synthetic materials and their contaminating effect on the environment.

Danko Friščić has created a composition whose heart is a gold, grey organic form (the eye recognises it as a brain) formed in a relief with a firm structure, where the internal bonds are complemented by three apposite “ideograms”, and the narrative weave may be read as the artistic materialising of a personal consideration of the continuing and complete cycle of physical (mental) existence and disappearance. The harsh, bleak tone of the presentation is not even relieved by the light yellow and orange colours.

Igor Gustini with a minimalist approach, has structured the painting Black and Yellow using purely artistic means (form and colour). With the repetition of coloured forms in open clear tones, he has attained a balanced composition in terms of structure but also an internal rhythm supporting the spatial function of the colour and the “imagined” divergent lines – linking parts of identical colour. In this way this composition, basically of firm geometrical measures, is brought to life richly by the power of abstract space, and the inherent disposition of coloured forms.

Atilio Hrelja with impressionist gestures has painted a conventional motif – the marina with boats drawn up on the shore of the bay. The scene is painted in the plain and captured in a moment of bright summer light, where only the outlines of the forms of the props of the scene (the boats) may be clearly seen, whilst the other features in the landscape, the vegetation and the urban scene in the background, are blended into vibrant melted forms. The fresh light palette of blue tones with flashes of sunlight is an additional, empowering element of the topographic solidity of the scene and the overall “hedonistic” feel of the picture.

Florijan Mićković by synthesis of form where the volume is reduced to its primary function, has built a structure of metaphoric content. In a “speculative” interpretation its associations are implied by the contra-active positioning of two phallic forms, defined by simple and completely pure and closed lines. In this conception the bipolar colours (black and ochre) also have a significant role.

Vladimir Mićković with prominent use of graphics and completely stylised and synthesized expression, gives his artistic work more a plastic than a pictorial expression. In the neutral backgrounds, the pregnant, condensed drawing forms simple shapes with anthropomorphic associations. The approach, which in terms of its spontaneous aspect and alignment is an almost instinctive childlike form of artistic expression, does not only define the aesthetics but also the components of the content of the composition, as its stylised forms certainly have a great deal more meaning when interpreted. Here Mićković directly indicates his intimate world, a magic and, in terms of atmospheric connotations, lyrical world, which is in a sense in contradiction with the actual plastic form.

Mladen Milotić in a panorama showing the scene of the Medulin parish church, defined and located in its position by the descriptive attributes of the facade and two bell towers, has added symbols to the realistic, which indicate the essential significance of the structure. In the framed inserts and associations, anthropomorphic forms above the body of the church, there is a legible symbolism which enriches the presentation and the internal narration is complemented by the character of a lonely and “small” man - small in relation to the size of the temple and the size of the “spiritual being” above him. Milotić, by this artistic approach, has created something of universal significance from the recognizable motif of Medulin. The personal note of the presentation comes from the artist’s playful but secure style and the colours used for the surface.

Frane Rogić has defined the narrative subtext of his composition by the application of solid objects (keys, hearts and a leaf) on an abstract background, defined by its colours, where the outlines of a human form may be distinguished. On the vibrant, pictorial surface, apart from their plasticity, these applications are also accented by the location of colours; the keys in the diagonal line cut across the composition, and the heart and the leaf stand out in clear pink and yellowy green colours. On the level of interpretation, “at first sight”, these items are reminiscent of school desks, scrap books…

Aleksandra Rotar has created a personal view of the landscape in this work whose title K22 indicates an interpretation based on freedom of imagination and not real facts. In a compressed composition, founded on the dominant and static mass of a hill and the stylised vital and playful lines of the undergrowth at its foot and on its peak, she has created the simplified impression of a landscape. In terms of colours it is divided into two levels; a belt of flaming, bright colours below and the contrasting darkness of the hill, the composition is united, and balanced by the light reflections in the foreground with the dark surface.

Dunja Sablić in her installation Product of Medulin deals with the idea of visual identity as an element that differentiates Medulin from other similar (tourist) resorts. The coloured glass jars (a different colour for each item of food) with stickers with an artistic leit motif running through them are identified as recognizably from Medulin,  and are in visual and aesthetic terms powerfully set apart from the other packaging exhibited on the shelves of the hotel kitchen. However the connotations may be of a very different nature, as the artist has also defined non-Medulin products (e.g. chilli peppers, mustard, honey biscuits…) using the visual sign showing them to be originally from Medulin and thus implys to the viewer the possibility of manipulation through the incorrect use of the phrase Made in…

Vinko Šaina has visualized a picture of the sea using a monochrome palette in a simple composition structured in horizontal spatial planes. The foreground is defined by the play of multiple forms, heterogeneous both in terms of intensity of tone and formation, which suggest the forces which moving in the incessant flow of the water, the waves. This belt, charged with a powerful rhythm, contrasts with the line of the restful sky of azure or dark blue. Šaina has transposed  his perception of the sea, in pure artistic language, into a pictorial presentation supported by his orchestration of the blue shades of the sea.

Art historian, Marija Ivetić
Pazin Museum

 

 

Rudi Benetik (A / SL)
      

 

Vedran Bišić (HR)
     

 

Arian Brajković (HR / I)
             

 

Marčelo Brajnović (HR)
           

 

Petar Brajnović (HR)
     

 

Matija Debeljuh (HR)
 

 

Danko Friščić i Frane Rogić (HR)
       

 

Igor Gustini (HR/I)
     

 

 Zvijezdana Hegedušić Brajnović (HR)
       

 

Atilio Hrelja (F)
 

 

Florijan Mićković (BiH)
   

 

Vladimir Mićković (BiH)
       

 

Mladen Milotić (HR)
   

 

Aleksandra Rotar (HR)
  

 

Dunja Sablić (HR)
  
     

 

Vinko Šaina (HR)
     

 

 

Radna atmosfera
   

 

Izlet u Gračišće
     

 

Izlet u Grožnjan, grad umjetnika
   

 

Izlet u Grožnjan, galerija Fonticus
   

 

Izlet u Grožnjan, galerija Fonticus, zazidavanje umjetnika Ivana Igora Šapića u galeriju
Nakon otvorenja izloženih fotografija na 2. katu galerije Fonticus, umjetnik se je zazidao u drugi dio galerije na 1. katu.

         

 

Zatvaranje likovnog simpozija i otvorenje izložbe nastalih djela
       

 

Izložba umjetničkih djela nastalih na Simpoziju, hotel Belvedere, Medulin
                                               

SIMPOZIJ