Predavanje održano dana 4.9.2001. godine u 21 sat Korištena tehnička ili druga pomagala ili sredstva: monografija, audio kaseta Lade Kos Predavanje trajalo 60 min.

Internacionalna kolonija u Medulinu opstoji entuzijazmom umjetnice Aleksandre Rotar, koja iako ima malu djecu skrbi oko svih organizacijskih problema u koloniji, o kvalitetnom i ugodnom boravku umjetnika, te njihovim potrebama za nesmetan kreativni izričaj. Umjetnici za uzvrat oplemenjuju ovaj mediteranski ambijent ostavljajući u trajni posjet odsjaj svoje duše.
Nažalost, kao sveučilišni profesor nisam se mogla intenzivno družiti u koloniji zbog obveza na fakultetu pa sam slike naslikala kući, a ovim kratkim izlaganjem u suton dana želim sudjelovati kao aktivni član ove vrijedne kolonije.
Odabrala sam djela domaćih autora da ih približim umjetnicima ove internacionalne kolonije. Prikazat ću dvije monografije: akademskog slikara Karla Paliske i samoukog slikara Ambroza Testena uz glazbenu kulisu kantautorice i šansonjerke Lade Kos.

Odabrala sam monografiju Karla Paliske jer je i on pozvan u ovu koloniju, ali zbog svoje introvertne prirode i jake nagluhosti treba za rad intimu, pa je djela poklonio koloniji koja je realizirao u svom domu.

Njemački pisac i fizičar Georg Christoph Lichtemberg napisao je: Uvijek osjećam bol kad umre talentiran čovjek, talenti su naime potrebniji svijetu nego nebu. Nekad se smatralo da je talent dar bogova i tako je Fidija skoro izgubio glavu kada je želio svoj autoportret staviti na Partenon. Talent je zapravo izvanredna stvaralačka urođena inteligencija, jer onaj koji je posjeduje otvara svojim vlastitim izričajem novi način razmišljanja. Daroviti ljudi su rijetki i nemaju svi sreću za potpuni svoj izričaj, jer se kreću u mediokritetskom ambijentu koji ne može shvatiti njihove ideje i darovitost. Sjetimo se predivnog galeba Jonathana Livingstona Richarda Bacha ili Malog princa Antoinea de Saint Exuperya! Vijatnamska narodna izreka kaže: Sreća i talent rijetko su dobri prijatelji. Wolfgang Amadeus Mozart je sa šest godina pokazao izuzetan talent i uz dobru edukaciju i podršku oca stvorio je u trideset i pet godina života šesto djela. Umro je u bijedi dok su njegovi mediokritetski suvremenici živjeli raskošno i dobro od glazbe. Vrijeme je najbolji kritičar i ono reducira prave vrijednosti te i danas slušamo Mozarta.
Zagrebačka šansonjerka Lada Kos, kantautorica, prof. violine, intelektualka koju su na početku karijere nazivali Zagrebački vrapčić - Edith Piaf zbog predivnog alta koji se prelijeva od nježnih vibracija do tamnih snažnih tonova i profinjenog scenskog nastupa, ima samo jednu long-play ploču i dvije kazete u vlastitoj nakladi. Njen rad upisan je u Hrvatsku enciklopediju zbog vrijednih nagrada koje je uvijek dobivala kad bi joj razni magi u kulturi omogućili nastup. Danas rasipa svoj talent i glas kao apostol lijepe riječi i dobre glazbe po školama diljem Hrvatske, a diskografske kuće i urednici govore da šansona nije komercijalna. Ako se glas ne snimi to je nepovratni gubitak kulturne baštine. Potreban je menager koji će tom talentu darovati sreću. Stoga ćemo večeras odslušati njene kazete i kao zvučnu kulisu dok razlistavamo monografije slikara, ali u predasima kada će glazba oplemeniti tišinu i unijeti dimenziji fluida smisao.
Karlo Paliska je jedan od najdarovitijih slikara Istre. Na poticaj galerije Alvona iz Labina i kolege slikara Vinka Šaine tiskana je monografija čiji je autor teksta i izbora djela kritičar Berislav Valušek, Izdavač Art studio Azinović, Zagreb, 2000. Biografske i bibliografske podatke stručno sam obradila ja uz pomoć Daniela Mikulaca. Na kojim god su se izložbama pojavljivala djela Kala Paliske bio je zapažen i apostrofiran njegov talent i neiscrpna energija kojom uvijek otkriva nove puteve i ideje. No usprkos svemu Grad Pula, u kojemu umjetnik živi nije mu priredio retrospektivu niti pružio ikakvu financijsku pomoć. Na sličan način Grad Pula je ostao bez djela velikog slikara Antuna Motike, kompozitora Smaregliae, Slavka Zlatića i mnogih drugih.
Karlo Paliska rođen je 8. listopada 1938. u Presiki kraj Labina. Grafički odjel na Školi primjenjenih umjetnosti u Zagrebu 1958., a diplomirao na ALU u klasi prof. Ive Šebalja 1965. Osim slikarstva bavio se izučavanjem i obradom graditeljskog naslijeđa. Izlagao je na trideset samostalih i preko dvijesto pedeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobio je nagrade za slikarstvo na žiriranim izložbama Ars Histriae, Salonu Pule i HDLU Rijeke. O njemu su pisali eminentni likovni kritičari kao: Vanda Ekl, Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Milan Zinaić, Darko Glavan, Mladen Lucić, Leonida Kovač … Pisali si o njemu književnici, novinari i slikari kao: Tatjana Arambašin Slišković, Danijel Načinović, Josip Škunca, Daniel Mikulaco, Vasilije Jordan, Martin Bizjak, Vera Kos-Paliska, Ivan Obrovac

Uz razgledavanje crteža i slika iz monografije citirat ću samo neke osvrte koji su pratili tijek stvaralaštva ovog umjetnika:

- Vanda Ekl, Poetika sjete ulja Karla Paliske, Izložbeni salon, Pula, Vjesnik, listopad 1973.
Karlo Paliska je slikar nespektakularne i neagresivne geste. Tokovi su poteza brzi, laki ili teški, materija transparentna ili gusta, smjenjuju se tamne u svijetle mase, delikatni ton i bojeni akcenti, diskretno kretanje i ekspresivni udar, razljevi i gradacije, jaki, ali neiritantni kontrasti. Uvijek je tankoćutan potez koji nosi svojstvo pulsacije, fluidnosti ili izražajnosti. Paliska spontano povezije s udarom ili sponama mekog prožimanja - treptaje i strujanje, ubrzanja i smiraja. Obuzet ekspresijom meditacije i poetikom čuvstvovanja.

- Tatjana Arambašin, O slikama pričom. Jedan trenutak stvaralaštva Vere Kos-Paliska i Karla Paliske, Istra, br. 4/5, str.86, god.1984.
Ovaj majstor ulja, koji strpljivo, moglo bi se reći kopa i okopava svoje istarske krajolike, okušan i uspio u mnogim tehnikama što su mu pružale veliku ljestvicu izražajnih mogućnosti i dugino šarenilo boja od finih i nježnih lazura do teškog sivila s crnim naglascima i sjenama, sad se potpuno oslobodio i našao sebe i svoj vlastiti osebujni izraz u nizu crteža ugljenom. Sve ove godine mukotrpnog rada i sticanja iskustva kao da su se u njemu zgusnule pa vape za oslobađanjem, za izlaskom u prostor i svjetlost.

- Leonida Kovač, Živjeti bojom i oblikom. Sitno razmišljanje uz izložbu crteža i akvarela Karla Paliske, Istra, br. 1, str. 120, god.1984.
Paliska ignorira oštru granicu između figurativnog i apstraktnog, prepuštajući se diktatu vlastite impulzivnosti i osjećanju samog života i u ovim trenutnim zabilješkama, eksplozijama strasti više emocionalnim nego racionalnim, prisutna je ista ona drama, koja prožima cjelokupno djelo ovog, nadasve misaonog umjetnika. Drama je ona nit koja povezuje sva djela, rođena iz misli i ruke Karla Paliske, ma koliko se ona među sobom razlikovala. Drama, koja izražava istinu o čovjeku. Isječku nečeg velikog, beskonačnog i nedokučivog. Što je to istina? Istina je ljepota.

- Vera Kos-Paliska, Samostalna izložba slika i crteža, Aula Spomen doma, Pazin, 19. svibnja 1994.
Karlo Paliska je majstor kompozicije, on svojim profinjenim ukusom bilo raspršene ili skupljene oblike harmonizira putem boje i crte. Majstorski lazurne tonove pokriva pastoznim namazima, ali i pastozne pokriva lazurnim. Njegove su slike simfonija likovnih elemenata. Apstrahira detalje i uvijek kreće prema cjelini. Postiže unutarnju psihološku povezanost ruku i lica stvarajući plastično-prostornwe odnose, često asimetrične. Paleta je raskošna, kolorizam živi u mrljama i kloaziranom crtežu. Prevladavaju game crvenih boja od koraljnih, grimiznih, do ljubičastih, ultramarin plavih i tirkiznih, a lepeza zelenih tonova postavlja komplementarno crvenim. Karakterizaciju likova postiže tek naznačenim crtama, gestom, ali uvijek nepogrešivo ekspresivno i istinito. Umjetnik zrači nježnošću i dramom, dubokom čovječnošću, a maštom i inteligencijom prelijeva svoju toplinu duše na platno.

- Vera Kos-Paliska, Skloništa, Galerija Maslina , Pula, studeni 1998.
Karlo Paliska dramu ovog stoljeća izražava ugljenom, crta tajnovite i mračne prostore skloništa u kojima traži utočište. Prelijevanjem vibrirajuće crte i maglenih baršunastih tonova ugljena začahureni ljudi u svoje brige i olupine tijela skrivaju tajnu duše, a možda i tihu sreću. Karlo Paliska ima rukopis velikih majstora kista, stvara punom egzistencijom nemira svoga bitka. Na ovoj izložbi treba promatrati tajnovite prostore, uživati u svijetlosti koja naglašava tamu, a u tami tražiti iskricu nade. Karlo Paliska grafičar, slikar, virtuozni crtač, umjetnik sinteze, ostavio je antologijski zapis u hrvatskoj likovnoj baštini ovog stoljeća u opusima; Bregovi. Ptice, Sakralne teme, Izdomnici, Skloništa.. pa je uvršten u likovnu enciklopediju Hrvatske.

- Daniel Mikulaco, Skloništa, galerija Maslina, Pula, studeni 1998.
Zajedno s primarno skulptorskim izrazom i baroknom efektnošću svijetla i tame, supostoji, dakle, jednostavnost linije i znaka. Ova stilska dvojnost i raznolikost, čini mi se, proizlazi iz autorova istraživačkog nerva - njegove težnje da suprotstavljajući različita izražajna tehnička iskustva, perspektive i načine sintetizira neki novi, ali uvijek imanentno svoj likovni tekst. Upravo u srazu volumena, linije i mrlje, svijetlih i tamnih registara, evocirajući cijeli niz kontradikcija - čije manifestacije svakodnevno trpi naše osobno bivanje, autor konkretizira i čini prezentnom svoju ideju. Ta sveprisutna igra nas i Svijeta, nas i nas samih… prastara i suvremena, jednako neponovljiva i trajna, suptilna i gruba nameće se kao konstanta - princip zastrašujuće stvaran da i u fikciji postaje sasvim konkretan i opipljiv.

- Daniel Mikulaco, Nove slike, Zavičajni muzej, Rovinj, siječanj 1999.
Protagonist ovih slika smješten je, stoga, u začudne, nadrealne, kafkijanske prostore, među futurističku arhitekturu i tajne, nerazumljive objekcije i projekte nekog paralelnog svijeta i sveden na svoju funkciju - banaliziran do alegorije mrava čijom sudbinom upravlja neko tehnološko božanstvo ili neki orvelovski Veliki Manipulator. Ti oblici i figure reducirani su samo na bitno - do granice znaka i apstrakcije, ali jakog psihološkog naboja koji ova uprizorenja transponira u prostore dubokih i traumatskih doživljavanja svijeta.

Slike se doživljavaju vizualno i stoga je potreban uvid u cjeloviti opus umjetnika koji crta i slika svakodnevno svim svojim bićem, a sam kaže: Moje slikarstvo ima smisla dok postavlja pitanja.

U Zadru 1984. g. umro je fra. Janez Ambroz Testen, samouki slikar rođen 1897. u Loki pri Mengešu u Sloveniji. Bio je osam godina mlađi od Chagalla i dvadesei i šest godina od Rouaulta. Za njega kaže kritičar i njegov monograf Ive Šimat Banov: Blagi tihi umjetnik, osjećajnost svoje duše pretvara u slike … Slikao je instinktom i osjećajem izražavao dramu i liriku kroz pejzaže, biblijske sadržaje i Danteovu Božansku komediju. Kritičari su ga otkrili 1980. g. u samostanu Sv. Eufemije u Kamporu na Rabu. Uspoređuju ga s najgvećim slikarima: Ensorom, Rouaultom, Noldeom, Chagallom, Pollockom, … Čude se njegovoj ekspresivnosti, modernom izričaju mrlje i kolorističkim suzvučjima.
Živio je u malim samostanima na Pelješcu (u Kuni i Orebiću), Krapnju, Kamporu i uvijek je morao puno fizički raditi, a svoju umjetničku dušu potiskivati. Za sebe kaže: Stalno sam crtao od najranije mladosti.
Nakon njegove smrti 1989. g. u Zagrebu mu je priređena velika retrospektiva, a sto djela je preuzela Nacionalna sveučilišna biblioteka u Zagrebu, a u Kamporu je otvorena galerija njegovih djela. Nije imao sreće kao njegovi suvremenici, nije razvikan kao državni današnji slikari, nitko mu nikada nije htio pomoći u edukaciji, a djela su mu snažna i bit će trajnija od pomodnih trendova jer njegov je izričaj pratio ritam njegove duše, a uporan rad slijedio njegovu darovitost.
Živio je siromašno kao mali brat-fratar, željan boja i vremena koje mu je tek pred smrt darovao fra. Makso Vlašić u Kamporu, gdje je samo čuvao etnografsku i sakralnu zbirku i na malim formatima tušem i pastelama ostavljao svoju dušu. Stranci su, diveći se njegovu daru, donosili boje, a za uzvrat dobivali njegove radove koje je nesebično darivao. Uvijek je govorio: Uzmite što hoćete i koliko hoćete. Imala sam sreće da sam ga na ljetovanjima na Rabu upoznala i gledala njegove male čvorugaste prste kako vješto, snažno i brzo ostavljaju svoju predivnu dušu na papiru. U samostanskoj crkvi u Kamporu ostavio je prelijepi Križni put u ulju. Testen je rekao: Teško su se Kamporčani navikli na njih (i jesu li se već navikli ?!).Oni su više voljeli reprodukcije. Mislim da će jednom shvatiti.
O svom slikarstvu je rekao: Slikarstvo je izraz duše, a ne naučenoga ili misaonoga. Radim brzo i katkada grozničavo. Za mene je slikarstvo rad koji me tjera na radoznalost. Zanima me kako će se ona pretočiti. Do ne završim sliku nikada ne znam jesam li išta postigao. Treba boje složiti da nebudu mrtve; kompozicija traži puno rada… Ipak je najbolje kad se krene "iz prve". Kad se manje misli, a više osjeća.

O Testenu su pisali: Tonko Marojević, Bernardin Škunca, Mladenka Šolman, Željka Ćorak, Ive Šimat Banov …
- Tonko Maroević: Fratar sa zelenom bradom, Start, 26. 11. 1980.
Uronjen u svoj vanvremenski univerzum Testen je osjetio zračenje nekih snažnih mitova s ishodišta europske civilizacije, ali je na njih reagirao bez ikakvih kulturoloških opterećenja, ili "profesionalih" predrasuda, gotovo s djetinjom izravnošću. Jednom riječju, zatekao se na marginama mitskog vremena, a ponaša se kao autsajder unutar povijesnog razdoblja.
- Zvonimir Mrkonjić: Ive Šimat Banov "Testen", Život umjetnosti, br. 37-38, 1984.
Sada se događa nešto možda najneobičnije u cijelom Testenovu izvana viđenom curiculumu: dok su mu prije uzori bili lokalni, manje poznati i prepoznatljivi nestručnjaku, sada njegove slike počinju nevezano asocirati na najveća imena ekspresionističke tradicije; na Ensora, Chagalla, Noldea, Rouaulta, štoviše na Rembrandta.

Slušajući ovaj baršunasti alt Lade Kos, gledajući ekspresiju boje i virtuoznost crte Karla Paliske, te mrlje duhovnosti i kolorizam Ambroza Testena ušli smo u sfere darovitih izričaja naših umjetnika koji su letjeli poput galeba Jonathana Livingstona i ostat će trajni kao Mozart jer su im djela nastala njihovom punom egzistencijom.
Vera Kos Paliska

Literatura:
- Valušek, Berislav: Karlo Paliska, Art studio Azinović, Zg, 2000. - monografija
- Šimat Banov, Ive: Testen, Franjevački samostan Kampor, Rab, 1998. - monografija
- Lada Kos: Lada Kos, producent Patrick Chevrell, Elektronski studio Andromeda Ljubljana, 1987. - audio zapis (kazeta)